Škola života: Neka je što manje onoga što ne mogu mijenjati – budite hrabri kao krava ili kao jedan tata

Da, da… svima je poznata ona mantra o tome kako bi vam svevišnji trebao dati mudrosti da prihvatite ono što ne možete mijenjati, snage za ono možete i … još nešto da to možete razlikovati. Mnogi su  svojatali ove mudre riječi, pripisivali ih ovom ili onom humanisti ili mudracu, religiji ili filozofskom pokretu, a skoro baš  svatko je voli  koristiti  trenucima kada želi ispasti pametan. Posebno lijepo izgled kad je stavite na svoj društveno-mrežni profil, skoro kao ona poruka na boci koje nam je servirala kći odbjeglog tajkuna.No, parafrazirajući političare i lamentiranje o tome koliko ljestvica treba biti visoko ili nisko postavljena da bi živjeli  donekle sređenom društvu, za zapitati se tko je zapravo taj koji određuje gdje je granica između onoga što možete i onoga što ne možete mijenjati. Jer povodeći se za gore navedenom krilaticom stječe se dojam da se radi o nekoj univerzalnim mjerama koje su jednako primjenjive za sve ljude. Pa čak ne niti u okviru granice neke države ili šire zajednice, već na globalnom nivou.

Prva priča koja je predivan primjer o tome što možete, a što ne mijenjati ne spada u domenu ljudskog roda već govori o životinji koju sve rjeđe viđamo u svojoj blizini, a sve češće samo na tetrapacima u supermarketima. Vjerojatno pogađate da se radi o kravi iz Poljske koja je odbila ići u klaonicu. Nije niti bitno kako ta priča točno ide, ali ta hrabra životinja je otprilike probila ogradu i pobjegla, slomila ruku čuvaru koji ju je htio vratiti natrag, otplivala na otok, branila i sebe i njega od vatrogasaca i na kraju pokupila simpatije svih i dobila obećanje nekog pjevača -političara da će ju usvojiti kako bi izbjegla sudbinu svojih kravo-družica. Što je natjeralo baš tu kravu da odbije slijediti svoju sudbinu je mateafizičko pitanje koje je na tragu onog monolita koji je kod Kubricka  prosvijetlio čovjekolikog majmuna da bi zašiljenu butnu kost mogao koristiti kao smrtonosno oružje. Sigurno je da bi krava uz dobrog menadžera mogla zaraditi grdne novce kao motivacijski govornik jer milijuni ljudi bez pogovorno prihvaćaju svoje sudbine i puštaju da ih vode na klanje – ovakvog ili onakvog tipa.

Drugi primjer govori o  tati koji je nazvao ni manje ni više ured predsjednice države i zaprijetio bacanjem bombe i klanjem liječničkog osoblja na Rebru. Znam, reći ćete kako to nije u redu i gdje bi došli kada bi svi bacali bombe i klali liječnike te kako se red mora znati. Vjerojatno ste vi u pravu i svaki sud u ovoj zemlji bi presudio u vašu korist. Isti onaj sud koji je oslobodio Horvatinčića, pustio da se Todorić išulja iz zemlje i koji ne može osuditi Sanadera. Jer u ovom slučaju taj tata nije prihvatio da je HZZO ili neki ministar zdravlja koji čestita svom kolegi što ima tako zgodnu glavnu sestru “to nešto za što bi trebao prihvatiti da ne može mijenjati”. Krunski dokaz koliko je ova zemlja neuređeno društvo je upravo to što se predsjednica brže bolje pokupila i djevojčici u bolnici donijela medvjedića i što su veliki humanisti s Rebra počeli tražiti neka druga rješenja. Može se kad se hoće.

Za kraj, može Macchiaveli biti omražen koliko hoće, ali njegova konstatacija “kako u društvu koje ne valja griješi onaj koji sve radi ispravno” bi skoro pa mogla stajati u grbu lijepe naše. Zato, ne budite ovca, budite krava. I budite kao tata, kad se radi o vašem djetetu.

Aljoša Babić

Be the first to comment on "Škola života: Neka je što manje onoga što ne mogu mijenjati – budite hrabri kao krava ili kao jedan tata"

Leave a comment

Your email address will not be published.


*